Plan rada za 19.11.2018.  Studijski radni materijal br. 13.

 In Novosti

 

JAKOV SE HRVA S BOGOM

 

 

Postanak 32,24  Jakov ostade sam. Tada se je jedan borio s njim sve do osvitka zore.

Postanak 32,26 Tada reče onaj: “Pusti me; jer je zora već osvanula!” Ali on odgovori: “Ne puštam te, dok me ne blagosloviš.”

Postanak 32,28 A onaj mu reče: “Od sada se nećeš više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima i nadjačao si.

 

 

Plan rada za 19.11.2018.  Studijski radni materijal br. 13.

Kratko ponavljanje od prošlog puta – materija, vrste materije

 Nastavak rada na razumijevanju temeljnog uzroka ljudskih problema, temeljni uzrok je negativni utjecaj Lucifera na čovjekovo Ja (za vrijeme Lemurije), posljedica toga je nepravilno spajanje/učlanjivanje četiri čovjekova tijela, problemi  koji iz toga proizlaze za čovjeka su:

  1. a) -jad, nemoć, bol, bolest,
  2. b) -teška karma, strah i dr. neg. emocije, obaveza ispravljanja loše karme
  3. c) -neizlječive bolesti, teška, bolna, prijevremena smrt, opetovana utjelovljenja/inkarnacije

Nastavak rada na usvajanju Steinerovih metoda za ispravljanje tog negativnog lucifersko/arimanskog utjecaja – temeljnog uzroka ljudskih problema.

 

Meditacije:

PROSLOV / OČE NAŠ /

ŠPRUH

VJEŽBE JAČANJA SNAGA DUŠE (mišljenja, osjećanja i htijenja)

LJUDSKA DUŠO

 

Popravljanje – dovođenje u pravilan odnos Ja snage prema astralnom tijelu:

Rad na prikazu – sl.6. Težnja za spoznajom: znanosti, umjetnosti i religije

Steiner nam govori da je jedan način za popravljanje nereda u odnosima naših tijela: razumijevanje Golgotskog misterija (ne umom nego srcem),

to dovodi naša tijela u pravilan međusobni odnos i time se popravlja ono što je nastupilo kroz luciferski utjecaj,.

 

Sljedeći način nam daje Steiner:

Kada čovjek njeguje, odgaja svoju težnju za spoznajom, svoj nagon za spoznaju, tako da ljudska duša za vrijeme dok teži za spoznajom stiče stanja koja možemo označiti kao: čuđenje, poštovanje, mudru harmoniju sa pojavama svijeta i predanost svemirskom zbivanju,

time se Ja dovodi u ispravan odnos i time se popravlja ono što je nastupilo kroz luciferski utjecaj, samo time što do najvišeg stupnja obrađujemo te četiri pomenute osobine duše možemo ponovo uspostaviti ispravan prvobitni odnos.

Još je u staroj grčkoj rečeno svo ljudsko istraživanje mora polaziti od čuđenja

Svako stvarno znanje koje hoće imati izgleda da uopće ima veze sa zagonetkama svijeta mora poticati, mora nastajati iz sjemenke čuđenja činjenicama svijeta

Neophodno je potrebno da prije nego što počnemo misliti, prije nego što uopće pokrenemo naše mišljenje, da prođemo kroz stanje čuđenja

Poslije čuđenja mora doći jedno drugo duševno stanje,

a to je ono koje najbolje možemo označiti sa poštovanjem onoga čemu prilazi mišljenje,

iza stanja čuđenja mora doći stanje poštovanja, pobožnosti, devocije,

svako mišljenje koje nije ispunjeno sa poštovanjem, ako ne gleda sa poštovanjem prema onome na šta je usmjereno neće moći ući u stvarnost,

pošto prođe kroz čuđenje mišljenje mora biti praćeno osjećanjem poštovanja osnova svijeta

Treći stupanj koji nam je potreban da bi došli do istina svijeta je onaj koji bi se morao označiti kao: “osjećati se u modrom skladu u harmoniji sa zakonima svijeta”

To, osjećati se u mudrom skladu, u harmoniji sa zakonima svijeta, to ne postižemo ni na jedan drugi način nego tek kada smo u izvjesnom pogledu uvidjeli bezvrijednost samog mišljenja,

onaj tko gradi samo na točnosti mišljenja taj ne može doći do istine,

Točno mišljenje ne utvrđuje da li je nešto stvarno,

čovjek sa svojim krutim prosuđivanjem uopće ne može doći do stvarnosti,

da bi došao do stvarnosti on prvo mora proživjeti nešto da bi to shvatio,

mora donijeti u susret jednu svijest

 

Ma koliko se čovjek naprezao u prosuđivanju uvijek se mogu provući greške,

 ispravan sud možemo dobiti samo kada postignemo izvjesno stanje zrelosti,

 kada čekamo da nam sud dođe, ne kada se mi mučimo da nađem sud, nego kada se podvrgnemo muci da saznajemo kako bi nam sud prišao,

tada prosuđivanje može nešto sa stvarnošću raditi,

oni koji se još strašno naprežu da stekne ispravan sud oni ga nikad neće izgraditi ako kroz unutrašnje naprezanje ne priđu jednom mjerodavnom prosuđivanju,

samo se onaj može nadati da će doći do ispravnog prosuđivanja koji brižljivo primjeni sve da bi postao sve zreliji i zreliji,

 i koji čeka takoreći da mu pravo prosuđivanje dođe kao objava zato što je sazrio.

Od Goethe-a imamo interesantnu izreku:

“U stvari ne bi trebalo nikada postavljati sudove ili hipoteze o vanjskim pojavama, jer su same pojave teorije, one same izražavaju svoje ideje kada smo sebe učinili zrelim da pustimo da one na pravilan način djeluju na nas,

ne radi se o tome da tako reći stanemo iza pojava i da iz svoje duše cijedimo ono što smatramo točno, već o tome da sebe učinimo zrelim da bi nam iz samih činjenica došao sud, tako moramo stajati prema mišljenju,

 da ne činimo mišljenje sudijom o stvarima već instrumentom za istraživanje stvari,  to znači doći u suglasnosti sa stvarima.“

 Kada smo prošli tim trećim stanjem tada još uvijek ne smije mišljenje biti potpuno samo za sebe, tada tek dolazi takoreći najviše duševno stanje koje moramo postići ako hoćemo doći do istine,  a to je stanje koje možemo označiti riječju: predanost

Čuđenje, poštovanje, mudra suglasnost sa pojavama svijeta, i predanost u volju svijeta, to su stupnjevi koje trebamo proći i koji uvijek moraju ići paralelno sa mišljenjem,  mišljenje nikada ne smije biti bez njih, inače mišljenje dolazi samo do točnog,  ali ne i do istinitoga.

Predanost volji svijeta kao najviše od duševnih stanja koja se moraju postići da bi mišljenje, da bi ono što uopće nazivamo saznanjem, ulazilo u stvarnost da bi bilo u vezi sa stvarnošću, sa istinskom stvarnošću.

Mišljenje trebamo shvatiti kao sredstvo da bismo postali mudriji, kao sredstvo da bi preuzeli odgajanje sebe za mudrost

Usporedimo hipotetički naše mišljenje sa Božanskim mišljenjem,

kada čovjek pogriješi u svom mišljenju, onda je to greška, takoreći logička greška a kad čovjek kasnije zatim upozna da je napravio grešku može je ispraviti i time je nešto učinio za upoznavanje sebe, postao je mudriji.

A kada Božansko mišljenje ispravno misli, tada se nešto događa – stvara,

ako bi pogrešno mislilo tada bi se nešto razorilo, nešto bi se uništavalo,

dakle kada bismo imali božansko mišljenje onda bismo pri svakom pogrešnom pojmu odmah izazvali neki proces uništenja,

prvo u našem astralnom tijelu, zatim u našem eterskom tijelu, a onda odatle i u našem fizičkom tijelu. Sasušivali bi dio, okoštavalao bi se – dio našeg fizičkog tijela.

Posljedica nekog pogrešnog pojma bila bi to što bismo tako reći u nama u nekom dijelu našeg tijela izazvali neki proces sasušivanja, neki proces okoštavanja,

tada čovjek ne bi smio mnogo griješiti jer bi mu se tijelo sasušilo uslijed toga što bi mu se greške u mišljenju pretvarale u stvarnost, odnosno sasušivanje i okoštavanje,

 mi se održavamo u stvarnosti samo time što naše mišljenje ne zahvaća u stvarnost,

i što smo sačuvani kod zahvaćanja našeg mišljenja u stvarnost.

Da dođemo do neke misli o istini treba pustiti da stvari govore, da stvari izražavaju svoje tajne, uvijek se što pasivnije odnositi prema stvarima i pustiti da stvari same izražavaju svoje tajne.

Mi kao ljudi moramo misliti, prosuđivati, moramo donositi sudove, zbog prakse života, ali trebalo bi da pri svakom sudu mudrim odgajanjem sebe budemo oprezni u pogledu smatranja za istinu onoga što prosuđujemo što ocjenjujemo.

Više o ovome možete pročitati u GA 134 „Svijet čula i svijet duha“ od Rudolfa Steinera.

 

 

Dalje ćemo govoriti o prirodi bolesti sa gledišta duhovne znanosti

 

Rudolf Steiner  „Biće čovjeka i njegova buduća evolucija“

 

U pravilu ljudi nisu zabrinuti oko bolesti dok se i sami ne razbole a čak i tada njihov interes ne ide mnogo dalje od liječenja – interesira ih samo oporavak,

Ljude ne interesira dublje značenje koje je zapravo iza svega toga, (bol, bolest, patnja, oporavak)

Zadatak duhovne znanosti je probuditi svijest i iznjedriti znanje o činjenicama koje stoje iza boli, bolesti i iscjeljenja, oporavka.

Danas je sve više i više potrebno shvaćati da je čovjek složeno biće da se sastoji od tijela duše i duha i da zdravlje i bolest imaju odnos s čovjekom kao cjelinom a ne samo s jednim njegovim djelom odnosno fizičkim tijelom ili samo pojedinim organom.

Čovjek se sastoji od fizičkog tijela, eteričkog tijela, astralnog tijela i ega – Ja snage i ti članovi čovjekovog bića imaju određeni međuodnos – jednu živu međuigru, prožimaju se.

Taj međuodnos određuje zdravlje ili bolest.

Krv je izraz ego prirode čovjeka, žlijezde su izraz, odnosno fizički odgovaraju eterskom tijelu, živci i leđna moždina i mozak odgovaraju astralnom tijelu – oni su vanjski izraz astralnog tijela

Sve što je povezano s čovjekovim zdravljem ili s bolešću zaista je vezano uz čovjekovu mnogostruku prirodu.

 

 

 

Prisjetimo se od prošloga puta gdje nam Steiner daje znanja o tome kako koja materija nastaje i koliko su složeni odnosi i međudjelovanje određenih snaga tijela čovjeka:

 

 

 

Kada se duh rasprava u praznini nastaje mineralna materija

kada se duh rasprskava u eterskoj supstanci nastaje biljna materija

kada se duh  rasprskava u supstanci u kojoj prevagu fizičko ima nad eterskim nastaje materija živaca i osjetilnih organa

kada se duh rasprskava gdje etersko tijelo ima prevagu nad astralnim tijelom nastaje materija mišića i žlijezda

rasprskavanje duha u supstanici gdje astralno ima prevagu nad eterskim to ima za posljedicu uzimanje hrane i probavu

kada se duh rasprs. u supst. gdje Ja ima prevagu nad astralnim nastaje materija kostiju

 

naš kostur je imaginativni čovjek

materija mišića je inspiracija

materija živaca je intuicija

 

 

 

Hvala na vašem interesu i ugodno bavljenje duhovnim, duševnim i materijalnim činjenicama bitka, Renato.

 

Start typing and press Enter to search